U subotu 16. svibnja četvrti se put okupila generacija koja je osnovnu školu u Jankovcima završila 1991., a koju su ratni događanja raštrkala po cijelome svijetu – generacija ’76. (ili kako bi Marko rekao seventy sixersi) te mlađarija ’77.
Ulazeći u školu krenula su navirati sjećanja na učeničke zgode i nezgode. Razvila se priča tko je bio kakav učenik, tko je od koga prepisivao (i tko nije dao da se od njega prepisuje), kakvi su bili učitelji (tko je bio strog, a tko blag), tko je bio čija simpatija…
Nakon uvodnoga dijela u školi veselo je druženje nastavljeno u lovačkom domu u Novim Jankovcima. Plesni je podij gorio uz hitove 80-ih i 90-ih, a naša su koljena i kukovi slali ozbiljna upozorenja koja smo uspješno ignorirali do dugo u noć.
Svima bih preporučio ovakva druženja, a koliko znam, samo su se još dvije generacije okupile povodom završetka osnovne škole. Vjerujem da ima još generacija koje bi htjele, ali dogovor najčešće zapne na organizaciji. Za time nema potrebe jer škola i dalje posjeduje matične knjige u kojima su podatci (i ocjene) svih učenika.
Na kraju, naglasio bih da je vrijedilo prekopati uspomene i ponovno oživjeti 35 godina staru povijest. Sada nam preostaje početi s pripremama za okruglu 40. godišnjicu, a dotada imamo vremena pošteno se odmoriti od ove.
